Rakija - Turska kuhinja

Isto kao što je na Balkanu rakija neizostavan dio kulture u ovome dijelu Europe te obilježava razne trenutke života: uz nju se slavi rođenje i tuguje smrt, tako je i turska rakija vrlo važna u turskoj kulturi. Ipak, sličnost riječi ne treba zbuniti, turska rakija puno je drugačija nego ona na koju smo navikli na Balkanu.

Glavna razlika su sastojci: turska rakija proizvodi se od anisa, jednogodišnje zemljaste biljke. Anis i ulje proizvedeno od te biljke koriste se u različite svrhe: u proizvodnji lijekova, pasta za zube, u konditorskoj i prehrambenoj industriji, a posebice pri proizvodnji, tj. aromatiziranju raznih alkoholnih pića.

U Makedoniji postoji slično piće, mastika, no slično je samo „na prvu“. U to se piće dodaje mastiks (jedna vrsta smole) što piću daje poseban miris i okus. Nakon osnivanja moderne Republike Turske počinje se ponovno proizvoditi turska rakija, koja se pila i nekada ranije, u vrijeme Osmanskoga Carstva, ali u puno manjem obimu zbog vjerskih restrikcija. Danas je najpoznatija tvrtka „Yeni Raki“, ta se rakija pije i proizvodi diljem Turske, a njezin je izvoz prilično kompliciran. Ipak, određeni dućani i restorani u Europi imaju dogovor s tom tvrtkom pa se i na policama dućana u npr. Crnoj Gori i Bosni i Hercegovini mogu naći ti proizvodi.

Kao još jedna od razlika je način pijenja: u Turskoj je piti rakiju ritual, ona se ne pije svaki dan, već u posebnim prilikama. Kao i nijedno drugo alkoholno piće, ne pije sa „na prazan trbuh“, ali ni „na suho.“ Turci rakiju piju u posebnim prilikama, npr. kada se nešto slavi, ili - češće - tuguje. Rakiju ne piju velike grupe ljudi, već 6-7 bliskih prijatelja. Njih pak okuplja jedna tema, najčešće tužna ljubav, tako da osoba koja je prekinula dužu vezu/brak priča o toj osobi, cijelu se večer jedu različite vrste meza (turskih meza, ne balkanskih!) tj. jela od patlidžana, mrkve, oraha, luka i sl, a pravi raki-ljupci rakiju piju uz ribu! Tema o kojoj se priča na stolu s rakijom kasnije se nikad više ne smije otvoriti.

Uz rakiju se slušaju posebne pjesme, pije se iz posebnih, uskih čaša i, za Turke, nije obični alkohol, već piće koje ne može piti svako, već je to, kako kaže turska fraza, „lavlje mlijeko.“

By: TV Exposed